Ono što nećemo da vidimo, što ne želimo da
postoji, što odbijamo da prihvatimo, što ne dopuštamo da bude deo naše
identifikacije, čini našu senku.
Ukoliko se senka može projektovati,
onda je nazivanje svog deteta ’’kučetom’’ projektovana senka naše sopstvene
samoidentifikacije. A odbijanje te nepoznate polovine sveukupnih mogućnosti
koje se tiču našeg roditeljstva ni u kom slučaju ne čine da one iščeznu, već ih
samo proteruje iz domena identifikacije našeg ega, možda i iz ego-stanja
roditelja u našoj ličnosti, ili iz površinskog sloja naše svesti. U tom slučaju
odbijeni pol nastavlja da živi u senci
naše svesti. Pas u čoveku dovodi do
toga da se sve čovekove namere i napori pre ili kasnije izokrenu u svoju
suprotnost. Odbijanje odrasle osobe da se suoči sa jednim delom sebe i da tim
delom živi ne dovodi do očekivanog uspeha, uprkos svim proklamovanim ciljevima
vaspitanja i socijalizacije. Štaviše, ti odbačeni domeni stvarne komunikacije
prisiljavaju čoveka da se njima naročito intenzivno pozabavi. A to se uglavnom
događa zaobilaznim putem, preko projekcija. Deca su, kao ranjiva i nezaštićena
bića, posebno pogodna da budu ciljano mesto naše projekcije i ponesu naše
skriveno pseće samoprezrenje.
Kada projektujete, vi od polovine svojih principa
pravite nešto spoljno, jer nećete da ih prihvatite kao unutrašnje. U stvarnosti
ne postoji okruženje koje obeležava čoveka, formira ga, presudno utiče na njega
ili ga čini bolesnim. Okruženje se ponaša poput ogledala u kojem vidite uvek
samo sebe – doduše, i svoju senku, za
koju ste slepi. Ljudi koji doživljavaju sebe kao ljude u višem smislu reči,
koji naročito drže do svoje humanosti, po pravilu projektuju onu drugu, pseću
prirodu, na svoje bližnje: ženu i dete, odnosno muža i dete, odnosno uvek na
dete. Etika roditeljstva oduvek je bila oblast naročito podložna nesporazumima.
Mi koji se njome bavimo retko prođemo bez ućutkivanja. Shvatanje dobra i zla,
dobrog i rđavog roditeljstva, izaziva u ljudima naročito duboke strahove. Ako
ste u svojoj komunikaciji sa decom otkrili delovanje senke, i u ’ranjenju ’’kučeta’’
delovanje ’’psa’’, ono, u krajnjoj liniji, svoje postojanje može da zahvali
vašem ljudskom, suviše ljudskom, razlikovanju dobrog i zla, ispravnog i
pogrešnog postupanja.
Нема коментара:
Постави коментар