Šta
se tripuješ – to su
reči kojima deca obično otpočinju rasprave sa subjektima svog vaspitanja na
temu ubeđenja. Izraz trip znači
putovanje. Ovo je fina istočnjačka metafora za izgradnju stavova. U
komunikaciji sa drugim, makar to i ne bila vaša deca, tripovanje je modelovanje stvarnosti koje dovodi do totalne
mentalne disfunkcije. Nekompletnost i pogrešnost svih mogućih modela je
pretpostavka koja ukazuje na to da je svako vaše čvrsto uverenje bez neophodne
fleksibilnosti uzrok mnogih grešaka koje će vam se obrušiti na glavu.
Ubeđenje o stvarnosti ima veze sa ubeđenjem o
sebi samom. Ne postoji ništa što je racionalno za sve. Nešto što je jednoj
osobi racionalno drugoj, makar ona i ne bila vaše dete, može biti iracionalno.
Ako smo subjekt vaspitanja, trebalo bi da obratimo pažnju na psihološki fenomen
označen kao povinovanje autoritetu. To je težnja da poverujemo u stavove koje je
izrazio autoritet koga poštujemo. To može biti bilo ko: roditelj, vršnjak,
profesor, političar. Roditelji često nauče decu da prepušaju određenu kontrolu
nad svojim umom nekome drugom, u početku njima. Tu se ne radi samo o težnji ka
verovanju, već i o težnji ka slaganju i težnji ka povinovanju. Mnogi subjekti
vaspitanja ne vide problem u tome što im se deca povinuju. Kraći osvrt na XX
vek: povinovanje autoritetu dovelo je do najvećih masovnih ubistava u istoriji.
U XX veku živeli su Staljin, Mao, Hitler i Pol Pot. Izvršioci njihovih namera
bili su dobro vaspitana deca.
Нема коментара:
Постави коментар