Kako ste dobili dete? Ne pitam vas o tome kako se
začinju deca. Nego jeste li osetili neku širu tajnu postojanja, nekakav tok
prokreacije, koji biste mogli da opišete ili bar nagovestite predstavama
obuhvatnijim od vašeg seksualnog života? Je li vaše dete dar Boga, deo univerzuma, događaj čuda
života, ili je ono proizvod vaših računica i namera? Koliko ste bili u toku
kada se vaša, s oproštenjem, polna ćelija susrela sa polnom ćelijom vaše
partnerke odnosno partnera, te kada je vaše dete počelo da se proteže u uzrastu
zigota? Da mu niste vi prebrojavali i prespajali hromozome? Ili ste ga možda
upoznali kada je malo poraslo i postalo blastocista? Jeste li to vi možda
orkestrirali seriju koraka u njegovom daljem razvoju, da ne kažem stupnjevima
ćelijskog segmentovanja, još dok se nije smestilo gde treba u matericu? Ili ste
možda u njegovo ime vodili dijalog na visokom nivou - sa molekularnom sredinom
majčine utrobe, bilo da je to utroba lično vaša ili vaše partnerke?
Ili ste se samo zamilovali sa vašom voljenom
osobom, odnosno objektom svoje požude, pa sad razmišljali o deci ili ne
razmišljali? Priznajte! Sve i da jeste razmišljali, što ono kažu, planirali
decu, siguran sam da niste razbijali glavu oko važnih etapa i redosleda njihove
embrionalne diferencijacije. Jer tom pričom, bez uvrede, ne rukovodite vi. Ima
ko razmišlja i brine. Vi samo spavajte ili strižite ušima. Vremenom, kada je
vaš embrion već dobrano poodrastao, vas će neki grubi, spoljašnji znaci da
podstaknu da odete u apoteku po onaj test za trudnoću, i onda – šta vam Bog da. Dok vi posmatrate u one crtke da
li postoji ili ne postoji, ono već, sudeći prema najnovijim otkrićima iz
prenatalne psihologije, u vašem stomaku ili stomaku vaše partnerke igra sa
anđelom čuvarom ne ljuti se čoveče.
Sada
samo, metodom indukcije, proširite taj odgovor na domen daljeg odrastanja
deteta.
Нема коментара:
Постави коментар