Kognitivna disonanca je neugodno osećanje koje se
javlja kada čovek razmišlja o dve naizgled suprotne ideje: jedne njegove i
druge koju zastupa, zagovara i nameće autoritet ili subjekt njegovog
vaspitanja. Time se stvara podstrek u dva pravca: deca će ili stvarati nova
ubeđenja ili će učvršćivati stara uprkos dokazima. Suprotno disonanci je
osećanje harmonije. To je dobro osećanje koje u deteta nastaje zahvaljujući
slaganju. Vremenom vaše dete počinje da podleže psihologiji gomile. Takozvano
grupno razmišljanje je potvrđivanje ubeđenja pojedinca ubeđenjem grupe,
naročito kada je ono iracionalno, nezdravo i opasno po život. Na taj način
nastaje konformizam prema grupnim normama.
Malo upozorenje subjektima vaspitanja: pazite na
način na koji ubeđujete. Doći će i odvešće vam decu, kad budete zaspali. Hoće
li vaše dete imati hrabrosti da preispituje svoja ubeđenja i način njihovog
formiranja, zavisi od toga koliko može podneti verovatan osećaj nelagodnosti
koji to preispitivanje prati. To umnogome zavisi od vašeg ponašanja prema
njima. Ubeđenja, pa makar ona bila i naša, ponekad su od koristi a ponekad ne.
Ko razume svoja ubeđenja ima šanse da postane prilagodljiv i da zadobije veću
kontrolu nad svojim životom. Svesnost o podložnosti uticaju oslabljuje uticaj.
Ne bi bilo loše da svoju decu učinite svesnim toga da su podložna vašem
uticaju, pa makar taj uticaj i oslabio. To bi im bila bolja podrška za stvari
koje ih čekaju u životu.
Нема коментара:
Постави коментар