Dostojanstvo u očima dece stiču ponajpre oni
roditelji koji nauče da u svemu prepoznaju sebe same, a zatim da vežbaju
ravnodušnost. Otuda potiče visoko vrednovanje kuliranja u svetu nešto starije dece. Kuliranje nije isto što i nebriga i nezainteresovanost za dete; ono
je stav koji dopušta da se događaji koji protiču unutar naše komunikacije
sagledavaju bez prenagljenog ocenjivanja i bez unapred spremljene
identifikacije. Tek zauzimanje takvog stava omogućuje zreloj odrasloj osobi da
na pravilan način učestvuje u životu svoje dece, odnosno da na pravi način
identifikuje sebe i njih.
Suprotnosti se ne sjedinjuju same od sebe; najpre
moramo da stupimo u određenu duhovnu akciju. Presudni pojam je ’’svesno’’, jer
samo svesnost, koja nam omogućuje da sebe posmatramo u svakom svom postupku,
može da spreči da se ne pogubimo u akciji. Nije čak toliko važno ni šta neko
radi, koliko kako to radi. Vrednosni sud o dobru i zlu uvek posmatra šta neko
radi. ’Raniš svoje ’’kuče’’? Pa šta?
Zameni to viđenje pitanjem kako to radiš. Postupaš li svesno? Koliko je u to
što radiš upleten tvoj ego? Odgovori na ova i slična pitanja odlučuju da li se
roditelj u svojoj komunikaciji sa decom zapetljava ili oslobađa.
Нема коментара:
Постави коментар