Put ka roditeljskom integritetu zahteva da sve
svesnije u svemu vidimo podele, ne uzmičući pred tim da idemo pravo kroz
konfliktnost komunikacije sa decom i kroz konfliktnost ljudskog postojanja
uopšte, kako bismo bili u stanju da u sebi objedinimo suprotnosti. Izazov ne
leži u tome što ćete izbeći sukobe sa decom, već što ćete se od njih iskupiti
kroz proživljavanje. Deo tog proživljavanja jeste i ujed. Često spominjana borba između sila svetlosti i sila mraka
nije prava borba, jer ishod je oduvek poznat. Tama ne može ništa svetlosti, kao
što ni pas ne može ništa Čoveku. Pas mora da izbegava Čoveka, da ne bi
bio razotkriven u svom nepostojanju. Dobro roditeljstvo nije suprotnost lošem
roditeljstvu, već je podela na dobro i loše kao takva ’’loše’’; ona je greh.
Svesnim nazivamo sve one osobine ili aspekte zajedničkog života sa decom koji
leže u svetlu roditeljske svesti i koje roditelj stoga može da vidi. Pas je ono biće u čoveku koje nije
osvetljeno svetlošću svesti, te stoga postaje mračno, to jest skriveno. Ipak,
ovaj mračni aspekt se kao zao i zastrašujući ukazuje samo dok leži u uglu. Već
i samo isterivanje psa na čistinu
unosi svetlost u tamu i dovoljno je da se nesvesno učini svesnim.
Najviši cilj roditeljstva – nazovimo ga
odgovarajućom svešću ili prosvetljenjem – sastoji se u sposobnosti da se sve pogleda
i da se spozna da je dobro onako kako jeste. To znači istinsku identifikaciju.
Stvar je u tome da naučimo da sve stvari i zbivanja između nas i naše dece
gledamo, a da se naš ego pritom ne upliće odmah u kojekakve naklonosti ili
odbojnosti. To znači s duševnim mirom posmatrati sve mnogostruke igre
ovozemaljskih obmana i privida. Svaki vrednosni sud vezuje nas za svet pojavnih
oblika i stoga vodi vezivanju, onim što možemo nazvati ostrašćenim pristupom
ili perspektivom. Čovek ponovo biva uhvaćen u iluziju odraza u ogledalu, jer
veruje da je svet otišao dođavola, a ne primećuje da je dođavola otišao samo
njegov pogled koji ga sprečava da vidi celinu odnosa.
Нема коментара:
Постави коментар