уторак, 1. септембар 2015.

Da te ujede (7)

Ljudi se odriču sopstvene odgovornosti između ostalog i tako što tegobni osećaj krivice projektuju na nešto spolja. Ako želite da razumete poteškoće u svojim odnosima sa decom, najpre odustanite od svega što vam se pričinjava kao objašnjenje događaja na planu uzroka i posledica. Takva objašnjenja uvek se mogu naći i njihova tačnost nije sporna. Ali gluposti koje nam se dešavaju sa decom valja razumeti samo prema njihovom kvalitetu i subjektivno. One su fenomen koji se tiče vašeg deteta i vas, fenomen trenutni i prolazni, koji ukazuje na nešto što će doći i, još više, na nešto drugo, što bi umesto toga što dolazi moglo doći. Ocenite trenutak u kojem je do nevolje došlo. Postavite pitanja o životnoj situaciji vašeg deteta i vas, o mislima, fantazijama, snovima, malerima, lomovima, događajima i vestima koji toj nevolji daju vremenski, privremeni značaj. Ako uspete da postavite sebi dva pitanja: ’’u čemu me ova poteškoća sprečava’’ i ’’na šta me ona primorava’’, vi ste na putu da pogodite u centar vašeg ’’lošeg’’ odnosa sa detetom.

Neka određena životna pouka, neki znak, može da se izrazi kroz različite vrste galama u vašim odnosima sa okolinom. Ne postoji nikakvo kruto pravilo pridruživanja koje bi neku poruku života prisililo da za svoj prodor do vas odabere baš neki određeni konflikt. Čovek u svojoj komunikaciji ostaje podložan omaškama, to jest sukobljavanju s drugima, sve dok se ne bude oslobodio svojih vezanosti. Najveći problem je u tome što je svako slep za ono što se dešava njemu samom. Kroz poteškoće i zastoje očitava se onaj strašni princip koji nam nedostaje u svesti. U tome kako pristupamo situaciji otkriva se da je taj princip u čoveku ipak prisutan, ali da leži u senci i da zbog toga ne može da bude uočen. Čovek, međutim, svoje probleme uvek sudi prema onome što mu pada na pamet i onda konstatuje da tu uzroka koji stoje do nas nema. Njegova strast vezuje ga za određeno stanovište i postavlja u onu perspektivu iz koje on ne može da vidi smisao. Zato je toliko preokupiran dokazivanjem činjenica kakve su one zaista bile i ko je taj drugi koji je za njih odgovoran.

Нема коментара:

Постави коментар