четвртак, 17. септембар 2015.

Zašto kuče arlauče (13)

Moderna medicina u našem narodu ne postoji ne znam koliko dugo. Bilo bi neuputno govoriti o lečenju samo sa stanovišta moderne medicine, tim pre što se njeni principi menjaju mal’ te ne od jednog do drugog simpozijuma. Niko ne može da kaže da je upućen u potrebna znanja, niti da mu je kultura zdravlja dovoljno razvijena da bi izašao na kraj sa svim zahtevima brige o sebi i svojoj deci. Što se toga tiče, u rukama smo lekara i politike aktuelnog zdravstva. U vreme kada je nastao gnomski izraz ’Rani kuče da te ujede, lekara nije bilo ni na vidiku. Ako smo mi danas prepušteni lekarima, naši preci su, izuzmemo li kaluđersku aristokratiju, bili prepušteni sami sebi. Kako se onda znalo ko je muško a ko žensko, očevi su se bavili poljoprivredom, stočarstvom i lovom, a briga o deci, uključujući i onu zdravstvenu, spadala je u nadležnost žena. Mlade žene padale su od poslova, a njihovo iskustvo, veština i mudrost svagda su stajali pod znakom pitanja. Zato su u kriznim situacijama, kao što su to one kada treba lečiti, ključnu ulogu preuzimale babe.

Ne može se reći da su babe bile baš isto što i današnji lekari, kao što ni tradicionalna medicina nije isto ono što danas dobijamo u Domu zdravlja. One su malo lečile a malo i vračale. Granica između te dve prakse nije bila mnogo oštro podvučena, ako je uopšte bila i podvučena. Smatralo se da zdravlje zavisi od natprirodnih sila bar onoliko koliko zavisi i od prirodnih. Uostalom, vračati je na slovenskom značilo doslovno isto što i lečiti. Mi nismo poput indijanskih plemena imali vračeve, ali naše babe su umele da vračaju, a u okviru tog svog umeća – i da leče. Njihovo umeće ticalo se preventivnog uticaja koliko i kurativnog, a briga o zdravlju čoveka, odnosno deteta, počinjala je od trenutka njegovog začeća. Imajući to u vidu, prenatalna medicina bila je, može se čak reći, razvijenija nego što je danas. Znanje o tome šta se valja a šta se ne valja bilo je rašireno do razmera koje daleko prevazilaze opštu zdravstvenu kulturu današnjih ljudi. Slede primeri koji to dokazuju...

Нема коментара:

Постави коментар