Nego, dajte da se sad malo vratimo Bogu. Sad nije opasno da njemu glasno progovorimo
i bez ustezanja razmotrimo čemu nas on uči. Prvo i osnovno, nije dozvoljeno nazivati
dete kučetom. Evo šta je kazao Isus
za dete:
Zaista vam kažem, koji primi jedno ovakvo dete u
ime moje, mene prima, a koji mene primi, prima Onoga koji je mene poslao.
Kada Isus
izgovori ove reči, ’’zaista vam kažem’’, to je isto kao da je kazao: ’’povedite
računa’’ ili ’’nemojte da se ubacujete’’. Šala za šalu; ako izgovarajući reči o
’’kučetu’’ dozvolimo sebi stvarna osećanja rezignacije, onda je to ništa drugo
nego bogohuljenje. Primati dete, po slovenskom značenju te reči, pri-imati ili pri-jati, znači postupati prema njemu (i misliti o njemu) dobro,
dobroćudno, dobronamerno, blagodušno, doslovno: prijateljski. Zamisao o tome -
biti ’’prijatelj deteta’’ - tek je u novija vremena zadobila negativne
konotacije, jer stoji u opoziciji sa vaspitačkim autoritetom odraslih; inače je
ova ideja stara, drugačija od toga i nezavisna od tih konotacija, a ukorenjena
je u novozavetnoj zapovesti o ’’primanju’’.
Isus nije imao nameru da razvija neku sentimentalnu
priču o deci i detinjstvu; tu nije bilo romantičarskih lirskih zanosa niti
kakve slične ideologije. On je iste takve reči iskazao i o drugima: malima,
ništima, bednicima, svojoj ’’najmanjoj braći’’. Originalna biblijska reč za
glagol ’’primiti’’, δέχομαι, znači: uzimati ih za ozbiljno, uvažavati ih, zatim čuvati
ih, paziti na njih, paziti na sebe kako se ophodimo prema njima. Ako ja to
dobro tumačim, nije mnogo strašno ako i zalajemo na one koji su veći od nas, koji
su iznad nas, stariji, jači – mada treba dati sve od sebe da ih poštujemo.
Međutim, što se kaže – njima ni iz džepa ni u džep; mogu da nas pošalju da malo
prošetamo i da se vratimo. Ako su dobri i ako su pri sebi, ne moraju nam uzeti
za zlo. Tačno je da roditeljima dugujemo posebno poštovanje, ipak je to Peta
Božja zapovest – ali ne vidim da je Bog
igde od roditeljskih emocija pravio neku veliku priču. Druga je stvar kako se
ophodimo prema nižima, gorima od sebe, neuglednima, sirotinji, neznalicama i
propalicama svake vrste, pa i prema deci. Možemo mnogo da se ogrešimo ako se ne
ponesemo prijateljski. Ako nas dete ujede, izneveri, povredi, dajte bar da
se začudimo, iznenadimo. Ne ponašajmo se kao da smo znali da će se tako desiti
nama pravednicima, zato što je ceo svet otišao dođavola.
Нема коментара:
Постави коментар