петак, 25. септембар 2015.

Ујед за душу (4)

U vreme roditelja u kojem su živeli i moji roditelji mogla se primetiti jedna jeziva samoidentifikacija, koja se ticala smene generacija. Naime, bila je to generacija koja je osećala sebe kao žrtvu sa obe strane: kako svojih roditelja tako i svoje dece. Dok su oni bili deca, nije se smelo s roditeljima postupati tako bahato kako je to postalo običaj kasnije. U nešto slobodnijem tumačenju, može se reći da su ih njihovi roditelji namučili, da bi kasnije, kada su odrasli, nastavila da ih muče rođena deca. Vreme se promenilo, to niko ne može da spori. Međutim, šta želi da kaže neko ko iznosi takvu primedbu o sebi? Na koji način on želi sebe da predstavi drugima? Kakav je ovaj svet u kojem on zajedno sa svojom decom živi? Deca mojih generacija bila su štedro obasipana takvim jadikovkama, i to je ostavilo izvesnog traga u našim dušama. Tek mali deo nas uspeo je da odraste sa nečim što bi se moglo nazvati dobrom savešću.

Mi, naravno, nemamo tu privilegiju da se možemo žaliti na postupke svoje dece – ne postoji ništa što oni čine nama a što mi, ovako ili onako, nismo radili svojim roditeljima. I vreme, tako, nastavlja da se menja. Mi smo roditelji koje je Gospod sačuvao, jednostavnom smenom generacija, one demonske naslade koju osećaju oni ljudi koji su u sebi izgradili identitet žrtve. Zaista, dubinski osećaj sebe kao ’ranitelja danas kao da je manje zastupljen nego što je bio pre. Međutim, odnos prema ujedu kada on dođe od strane sopstvenog deteta nije značajno drugačiji. Kontinuum unutrašnjeg zlog stava prema detinjstvu koji se okončava rezignacijom primetan je i danas. Nešto se čudno događa s čovekom koji prekorači prag zrelosti i krene da posmatra stvari s druge strane žice. Izgleda da pojam zrelosti u našoj civilizaciji još uvek nije podneo bitnija podešavanja. Kao da na tom pragu još uvek stoji totem koji razdvaja istinske ljude od ljudi drugog reda, hoću da kažem dece. Možda reči o ’’kučetu’’ danas izazivaju više smeha nego ranije: to je, nesumnjivo, plod uspele višedecenijske kampanje za prava deteta – jednostavno, kontrast je veći. Međutim, gorčina koju današnji roditelj oseća kada ga izneveri njegovo nezrelo dete i dalje je izrazito jaka. 

Нема коментара:

Постави коментар