Ovakav postupak pretpostavlja naročitu sposobnost
čoveka da se distancira od sebe, da svoja osećanja malo stavi u zagrade i da
shvati da u ovom svetu postoje i takvi tokovi koji ne zavise presudno od
njegovog učešća. Uvek je dobro u te svrhe potražiti u sebi i nešto smisla za
humor. To je put odvajanja zrelih odraslih osoba, posebno onih u ulozi
roditelja, od njihove sopstvene neuroze. Ne radi se ovde samo o udelu koji
roditelj ima u školovanju svoje dece. Postoje i druga pitanja, koja se zaista u
većoj meri tiču njega samog i gde on ne učestvuje samo kao spoljna figura.
Postoje i takvi roditeljski uticaji koji govore o kvalitetu samog roditeljstva,
koji uključuju visoka etička pitanja o plemenitosti njegove uloge u životu
deteta. Mislim da čak ni tada ne treba nagrtati ko june u plastenik. Za svaku
grešku postoji način da se ona uvidi, ispravi ili umanji, i to način koji je
uvek finiji od onih nepodopština koje nam prvo padaju na pamet.
Sposobnost da se odvojimo od sebe, zajedno sa
onom drugom sposobnošću, da prevaziđemo sebe, bitno i nedvosmisleno čine čoveka
čovekom – čak i kada je to roditelj. Zahvaljujući samodistanciranju čovek je
sposoban i da zbija šale na svoj račun, da se sam sebi nasmeje, pa, kada to
treba, i naruga vlastitim negativnim mislima, predrasudama i strahovima. Time možete
dobiti najveći iznos kredita kada je u pitanju mišljenje vašeg deteta o vama.
Ako mi pokažu roditelja koji je slobodan od negativnih misli, predrasuda i
strahova, biću spreman da korigujem ovaj svoj predlog. Da se razumemo, ja ne nudim
recept kako da zaobilaznim putem ostvarite svoje namere. Ja ne znam hoće li
vašem detetu, nakon što promenite stav, krenuti u školi, ili nekim drugim
bitnim pitanjima njegovog života koje vi ocenjujete sa strane. Samo kažem da
vaše neuroze, kompleksi, konflikti i traume, koji, kunem vam se, nisu ništa
strašno jer ih svaki roditelj ima, ponekad nisu posledice problema u vašim
odnosima sa detetom već pre njihovi uzroci.
Нема коментара:
Постави коментар