Možemo da smišljamo i neke druge, nove,
komplikovanije reči, ali time ćemo samo sebi natovariti još veću bedu na vrat.
Kako god se dovijali, uvek će svako sve da tumači na svoj način, sve i kada bi
hteo da tumači na način nekog drugog. Većinu stvari koje smo u životu rekli,
rekli smo sebi samima, jezikom koji mi sami razumemo, dok se drugi ponašaju kao
da ga razumeju a potom pričaju nešto što nema blage veze s tim. Jedino na šta
stvarno možemo da računamo kad se kao jedno biće susretnemo sa drugim bićem, to
je da ćemo da imamo dobru intuiciju, onaj Spinozin tertium genum cognitionis. Međutim, poneki deo nerazumevanja uvek
će ostati. To naročito važi za situacije kada uvedete u igru i svoja osećanja,
pa onda postanete malo više nerazumljivi i nepropustljivi. To se po Marfijevom
zakonu događa uvek, na primer, kada nekoga ceo život ’ranite, a ono vas ujede,
ili kada drugi kažu da vas ceo život ’rane
a vi ga ujedoste, ili kada ste vi
veliki a drugi mali i vi mali a drugi veliki. Ideja da su se takvi među sobom ikada
razumeli i da mogu nesmetano da komuniciraju značila bi isto što i da su im sve
unutrašnje predstave dobro usklađene. To bi moglo da se očekuje eventualno u
slučaju kloniranja. Pričao sam sa mnogom decom, čitao i slušao o njima, a još
nigde nisam čuo da se neko požalio ga roditelji previše dobro ’’provaljuju’’. Nesporazumi
nisu izuzetak. Oni su pravilo.
Veći deo savremenih studija kulture zasniva se na
analizi diskursa, koja se zasniva na analizi jezika. Ništa ne znači nešto uvek
isto. Šta znači nešto što je neko rekao zavisi od svih onih kojih se to tiče,
koji učestvuju u tome, od toga ko je taj koji to kaže, šta je hteo da kaže, ko su
oni što ga slušaju i šta su oni od svega toga hteli da čuju. Nema na belom
svetu ničega što ne zavisi od čoveka. Ne postoji nijedno značenje, o čemu god
pričali, koje je važnije od čoveka, i koje stoji negde van onoga što on misli. Sada
kad sam vam to objasnio, mogu da istaknem i tvrdnju da su jezički problemi
tumačenja gnomskog izraza ’Rani kuče da
te ujede, kao uostalom i svega drugog što se izgovara, piše ili misli, tako
istaknuti da nam valja tumačiti reč po reč. Ja ću na ovom mestu prevazići čak i
logičke pozitiviste Bečkog kruga, time što ću sa analizom početi ne od prve
reči već od apostrofa koji se nalazi ispred nje.
Нема коментара:
Постави коментар